"SVAŠTA SE PIŠE..." Fudbaler Partizana stao pred kamere, pa otkrio detalje iz svlačionice: Evo kakva atmosfera vlada u Humskoj!
Bogdan Kostić za kratko vreme je prošao put od velikog talenta do važnog igrača u rotaciji Partizana.
Iskoristio je šansu koja mu se ukazala, a u emisiji "Priče iz svlačionice" govorio je o brojnim zanimljivim temama.
Za početak, dotakao se svoje karijere.
"Počeo sam da treniram fudbal u Borcu iz Čačka sa četiri, pet godina, kako bih imao neku aktivnost. Zatim sam igrao u ŠK Gaučosi, pa sam zbog društva prešao u Kikser iz Kraljeva. U Borcu sam trenirao zajedno sa Nemanjom Trifunovićem i Jovanom Miloševićem, doduše, oni su malo stariji od mene, ali poznajem ih još sa fudbalskih početaka", rekao je Kostić, pa dodao:
"Odigrao sam mnogo utakmica u mlađim kategorijama, ali izdvojio bih derbi kod Nikole Jovanića u mlađim kadetima, tada sam postigao prvi gol protiv večitog rivala."
Za seniorski tim debitovao je u kvalifikacijama za Ligu Evrope protiv AEK-a iz Larnake, gde je nažalost postao tragičar.
"Želeo sam da izvedem penal među prvih pet, ali šef Blagojević je odlučio ko će šutirati, pa sam tek ostao šesti, sedmi. Gađao sam po desnoj strani, golman se nije bacio na vreme, kao što sam očekivao, i odbranio je penal. Međutim, brzo sam to ostavio iza sebe, jer je veoma brzo došla utakmica protiv Oleksandrije."
Upravo protiv ukrajinskog tima pokazao je svoj pun potencijal.
"Nisam znao da ću da počnem taj meč, sleteli smo u Poljsku, Lazar Tomić me je zvao na sastanak, Janis Karabeljov je bio bolestan i očekivao sam da će da mi kaže da ću da igram veznog, ali rekao mi je da počinjem na krilu. Što se tiče gola, često to radimo na treninzima, pa već uđe u naviku."
Dotakao se Kostić i trenutne atmosfere u Partizanu.
"Svašta se piše i nema potrebe da remetimo naš mir. U svlačionici je dobra atmosfera, čak i kad smo gubili utakmice, uvek smo se držali zajedno, niko nikada nije upirao prstom i nije dolazilo do konflikta", rekao je Kostić, pa dodao:
"Motiviše me što su svi protiv nas, još od početka sezone svi su digli ruke od nas, svima smo bili autsajderi. Najveći motiv mi je kad nas svi otpišu."
Otkrio je i ko mu je najveća podrška.
"Naravno, najveća podrška van kluba mi je porodica i najbliži krug prijatelja, oni su uvek bili uz mene bez obzira na okolnosti. U klubu smo svi kao jedna velika porodica i svi smo podrška jedni drugima, tako da ne bih mogao nekog da izdvojim."
Za kraj, posebno je istakao dvojicu saigrača.
"Mnogo nam znači iskustvo Stefana Mitrovića i Saše Zdjelara. Sale je sve ovo prošao, bio kapiten Partizana, prošao je top nivo i sada je došao da nam pomogne. I pre toga su bili Natho, Marko Milošević, ali bila su samo dva-tri iskusna igrača, a sada su na to došli još Mitrović i Zdjelar. Pričaju sa svima, daju savete i znače kako na terenu, tako i van njega."
BONUS VIDEO: